Istraživački umovi često su željeli znati razliku između vođe i šefa. “Ljudi pitaju koja je razlika između vođe i šefa. Vođa vodi, a šef tjera” (Roosevelt).
Ili možda ste bili motivirani od strane menadžera koji je hodao s vama kroz put uspjeha, vodeći svaki vaš korak, inspirirajući vas da budete sve što možete biti. Roosevelt je ovu razliku vrlo dobro sažeo kada je rekao: “Ljudi pitaju koja je razlika između vođe i šefa. Vođa vodi, a šef tjera.”
Što je Roosevelt mislio?
Ova izreka na prvi pogled izgleda jednostavno, ali ako dublje zaronimo, pronaći ćemo više ispod. Bilo da se radi o njegovoj političkoj karijeri, njegovom radu u očuvanju ili jednostavno avanturističkom načinu života, Roosevelt je uvijek bio viđen kao vođa. Ono što je značajno u vođenju naspram tjeranju ljudi je tako naglašeno.
Šef tjera
Pomislite na nadzornike koji smatraju svoje zaposlenike samo instrumentima za obavljanje posla. Često izdaju naredbe umjesto da daju smjernice, strogo provodeći pravila, fokusirajući se uglavnom na rezultate na račun morala osoblja. To može stvoriti atmosferu stresa gdje kreativnost i inovacija ustupaju mjesto strahu i pokoravanju.
Vođa vodi
Međutim, postoje i drugi tipovi vođa – oni koji inspiriraju članove tima. Hodaju s njima svaki dan pokazujući im kako se stvari trebaju raditi za izvrsne rezultate, cijeneći njihova mišljenja i uzimajući u obzir njihove potrebe. To također pomaže u izgradnji odnosa koji na kraju stvara pozitivnu situaciju u kojoj se svi osjećaju važnima u davanju doprinosa.
Lekcije koje možemo naučiti
Vođe naglašavaju empatiju; slušaju stajališta drugih kako bi potaknuli povratne informacije koje pomažu u poticanju osobnog rasta među članovima tima. To ne samo da povećava moral, već također poboljšava učinkovitost i lojalnost.
Vođe ne govore jednostavno svojim podrednicima što da rade; umjesto toga, pokazuju im zašto trebaju djelovati na određene načine. Vođe stoga ne bi trebale samo davati upute ili recepture, već umjesto toga pružiti vizije pod kojima radnici uklapaju svoje aktivnosti. To ih čini da se osjećaju kao neizostavni dio organizacije, čime se njeguje zadovoljstvo poslom i povećava produktivnost.
Suradnja je ključna. Vođe surađuju sa svojim timovima, slušajući ideje svakog člana. Kada takav duh postoji, postoji veća šansa za bolje rješenja i jači timski duh.
Vođa gradi povjerenje, stvarajući sigurno okruženje za preuzimanje rizika i pravljenje grešaka. To se suprotstavlja šefovima koji bi mogli koristiti strah kao alat za poboljšanje performansi, što rezultira visokim stopama fluktuacije jer se kreativnost guši.
Razmislite o svom šefu kao o naredniku koji neprestano viče: “Učini ovo! Učini ono! Zašto ovo još nije gotovo?” No, kada svog vođu zamislite kao iskusnog trenera ili mentora koji kaže stvari poput: “Hajde da to zajedno riješimo. Što mogu učiniti da ti pomognem da uspiješ?”. S jedne strane, prva situacija može dovesti do završavanja zadataka na kratki rok; međutim, ne doprinosi dugoročnom uspjehu i zadovoljstvu kao što to čini druga opcija.
Zaključak
Prema riječima Theodorea Roosevelta, razlika između vođe i šefa je značajna i moćna. Vođe vode primjerom; inspiriraju svoje zaposlenike dok rade s njima, dok šefovi obično upravljaju ljudima na autokratski način. Ovu izjavu možemo koristiti kada se krećemo kroz svoje karijere ili čak kada sami postanemo vođe, kako bismo razvili učinkovitije politike osoblja temeljene na ljudskosti, a ne na iskorištavanju pojedinaca samo za radne svrhe.
“Vodiš li ili upravljaš?”, pitajte se sljedeći put kada se nađete u poziciji autoriteta i zapamtite da empatija ide daleko u tome da vas ne učini samo šefom, već i pravim vođom.