Dubrovnik, smješten na južnoj obali Jadranskog mora, jedan je od najvažnijih povijesnih i kulturnih centara Hrvatske. Osnovan je u 7. stoljeću kao mala naselja od strane izbjeglica iz rimskog grada Epidauruma (današnji Cavtat) koji su pobjegli od slavenskih i avarskih invazija. Prema legendi, izbjeglice su se smjestile na malom otoku zvanom Laus, što na grčkom znači "kamen". Tijekom vremena, otok Laus spojio se s kopnom, a nova naselja dobila su ime Ragusa, prema latinskoj riječi za kamen. Druge teorije pretpostavljaju da je Dubrovnik osnovan čak i ranije.
U 12. stoljeću, Dubrovnik se razvio u važno trgovačko središte. Zahvaljujući svojoj povoljnoj geografskoj poziciji, grad je postao važna središnja točka za trgovinu između Istoka i Zapada. Ljudi iz Dubrovnika razvili su moćnu flotu koja je dominirala Jadranom i Sredozemljem. Trgovinske veze s mnogim zemljama u Europi i Bliskom Istoku donijele su prosperitet i bogatstvo gradu.
Tijekom srednjeg vijeka, Dubrovnik je bio pod zaštitom Bizanta, kasnije pod vlašću Normana, Mletačke Republike, a na kraju, Ugarske. Godine 1358. Republika Dubrovnik uspostavila je svoju autonomiju Ugovorom iz Zadra i službeno je priznata kao neovisna republika pod nominalnom zaštitom ugarsko-hrvatskog kralja. Republika Dubrovnik postojala je do 1808. kada ju je Napoleon ukinuo.
Tokom stoljeća, Dubrovnik je bio poznat po svojoj diplomaciji i sposobnosti održavanja neovisnosti kroz pregovore i trgovinu. Grad je bio izuzetno multikulturan, što se odražavalo u njegovoj arhitekturi, umjetnosti i svakodnevnom životu. Dubrovački statut iz 1272. bio je jedan od prvih pravnih dokumenata u Europi koji je regulirao život u gradu i štitio građanska prava.
Veliki potres 1667. bio je katastrofa za Dubrovnik, uništivši veliki dio grada i odnoseći mnoge žrtve. Međutim, Dubrovnik se obnovio zahvaljujući svojoj trgovačkoj mreži i međunarodnim vezama. Obnova je dovela do barokne obnove koja je mnogim zgradama i crkvama dala njihov današnji izgled.
Pred kraj 18. stoljeća, Dubrovnik je doživio opadanje zbog promjena u trgovačkim rutama i konkurencije drugih trgovačkih sila. Napoleonove trupe okupirale su grad 1806.; dvije godine kasnije, 1808., Republika Dubrovnik je raspuštena. Nakon Napoleonovog poraza, Dubrovnik je postao dio Kraljevine Dalmacije unutar Habsburške Monarhije, status koji je zadržao do kraja Prvog svjetskog rata. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Habsburške Monarhije, Hrvatska i njezine teritorije postale su dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je kasnije postala poznata kao Kraljevina Jugoslavija. Nakon Drugog svjetskog rata, Dubrovnik je postao dio Hrvatske kao jedna od šest republika socijalističke Jugoslavije.
Dubrovnik je imao ogroman utjecaj na hrvatsku kulturu i književnost. Grad je bio centar intelektualnog, umjetničkog i kulturnog života, a njegovo književno i kulturno nasljeđe i dalje inspirira i danas. Dubrovnik je Hrvatskoj dao mnoge istaknute pisce, umjetnike i intelektualce čija djela i doprinosi odražavaju bogatu povijest i kulturni identitet grada. Neke od najpoznatijih ličnosti iz Dubrovnika su:
Marin Držić (1508-1567)
Najpoznatiji hrvatski dramatičar i pisac komedija renesansnog razdoblja, napisao je komedije poput "Dundo Maroje" i "Skup," koje su kritizirale društvene i političke probleme njegova vremena i bile vrlo popularne među publikom.
Ivan Gundulić (1589-1638)
Gundulić je jedan od najvažnijih baroknih pjesnika u hrvatskoj književnosti. Njegovo najpoznatije djelo, ep "Osman," slavi slobodu i herojstvo. "Himna slobodi," dio Gundulićeve drame "Dubravka," i dalje je simbol slobode i domoljubnog duha.
Junije Palmotić (1607-1657)
Bio je pjesnik i dramatičar koji je pisao povijesne drame i epove, uključujući djela poput "Pavlimir" i "Cristijada."
Rudjer Bošković (1711-1787)
Iako je bolje poznat kao znanstvenik, Bošković je bio i filozof i pjesnik. Njegova djela utjecala su na razmišljanje u prirodnim znanostima i filozofiji.
Rat 1990-ih
Rat je započeo nakon raspada Socijalističke Federativne Narodne Republike Jugoslavije kada su Hrvatska i Slovenija proglasile svoju neovisnost 25. lipnja 1991. Rat se vodio između Hrvatske i Jugoslavenske Narodne Armije (JNA), koja je bila potpuno pod kontrolom Srbije i podržana od strane srpskih i crnogorskih paravojnih jedinica. Prema popisu iz 1991. koji je prethodio ratu, Hrvati su činili većinu od 77,5% u Dubrovniku, što jasno pokazuje da je pokušaj osvajanja Dubrovnika bio motiviran isključivo željom za osvajanje hrvatskog teritorija. Tijekom opsade, Dubrovnik je bio podvrgnut žestokim napadima i bombardiranjima. Povijesna jezgra grada, koja je pod zaštitom UNESCO-a, pretrpjela je značajnu štetu. Kulturne i povijesne znamenitosti poput gradskih zidina, palača i crkava bile su napadnute i oštećene ili uništene.
Opsada je trajala do kraja 1991., s gradom pod stalnom vatrom i prekinutim opskrbnim putevima. Civili su patili od nedostatka hrane, vode i medicinskih potrepština. Međunarodna zajednica osudila je napade, a Dubrovnik je postao simbol otpora i patnje hrvatskog naroda tijekom rata.
Opsada Dubrovnika službeno je završila početkom 1992. godine, kada su hrvatske snage prekinule opsadu i stabilizirale obrambenu liniju oko grada. Do kraja godine, većina dubrovačkog zaleđa je oslobođena, a JNA se povukla.
Međunarodna zajednica, uključujući UNESCO, podržala je obnovu povijesnog središta Dubrovnika. Grad je postupno povratio svoj sjaj i ponovno postao popularna turistička destinacija.
Dubrovnik danas
Danas je Dubrovnik jedna od najposjećenijih turističkih destinacija u Mediteranu. Poznat je po svom prekrasnom starom gradu, koji je 1979. godine uvršten na UNESCO-v popis svjetske baštine. Grad je također poznat po svojoj kulturnoj baštini, festivalima i popularnosti kao lokacija za snimanje filmova i serija.
Povijest Dubrovnika odražava bogatu i složenu prošlost koja je oblikovala jedinstvenu kulturu i identitet grada. Simbol slobode, trgovine i diplomacije, Dubrovnik ostaje trajni spomenik ljudskoj otpornosti i napretku.