Šah je drevna igra, stoga pitanje njenog podrijetla uvijek izaziva rasprave i istraživanja. Općenito se vjeruje da šah ima svoje korijene u Indiji oko 6. stoljeća, u vrijeme koje se naziva “Chaturanga,” što znači “četiri dijela.” Ova rana verzija šaha bila je slična modernom šahu, ali je imala malo drugačija pravila i igrala se s figurama koje su predstavljale razne vojne jedinice, uključujući slonove, konjicu, kraljeve i pijune.
Iz Indije se igra proširila u Perziju gdje je postala poznata kao “Shatranj.” Nakon toga se proširila kroz Bliski Istok i Sjevernu Afriku nakon što su Muslimani osvojili Perziju. Šah je došao u Europu putem trgovačkih ruta i osvajanja, posebice kroz Španjolsku i Italiju tijekom srednjeg vijeka.
ŠAH U EUROPI
U Europi u 15. stoljeću počeli su se događati promjene u pravilima igre, osobito uvođenje kraljica zajedno s modernim lovcima. Kao rezultat ovih promjena, igra je postala dinamičnija s novim strateškim mogućnostima za igrače. Ove su izmjene učinile igru popularnom među drugim društvenim klasama, što je dovelo do povećanja njene popularnosti.
Šah je postao omiljen među ljudima koji su posjećivali kafiće u Parizu i Londonu tijekom osamnaestog stoljeća, gdje su također osnovali prve šahovske klubove. Ovo razdoblje svjedočilo je značajnim napretcima prema razvoju teorije, kada je šah počeo biti viđen kao intelektualna aktivnost, a ne samo kao zabava.
Era procvata šaha u Europi obilježena je 19. stoljećem. Pravila su standardizirana; stoga je prvi moderni turnir održan u Londonu 1851. Među ostalim događajima, osnovano je mnogo šahovskih klubova uz druge srodne organizacije, što je na kraju dovelo do osnivanja Međunarodne šahovske federacije (FIDE) 1924. godine.
Europa je ostala dominantna na svjetskoj sceni ovog sporta tijekom 20. stoljeća, proizvela je takve prvake kao što su Alexander Alekhine, Anatoly Karpov ili Garry Kasparov. Velik broj prvaka izniknuo je iz škola ili akademija specijaliziranih samo za šah, poput onih smještenih unutar bivšeg Sovjetskog Saveza, Francuske i Njemačke.
ŠAH U AMERICI
Šah se igrao u Americi tijekom kolonijalnih vremena, ali je postao popularan tek nakon dolaska europskih imigranata u 19. stoljeću. Šahovski centri pojavili su se u gradovima poput New Yorka, Philadelphije i Bostona, gdje je bilo brojne klubove i šahovske scene u kafićima.
Jedan od ranih promicatelja šaha u Americi bio je Benjamin Franklin, koji je to vidio kao alat za razvijanje moralnih i intelektualnih kvaliteta. “Moral šaha,” njegov esej iz 1786. godine je jedan od prvih američkih zapisa o ovoj igri.
Osnivanje Američke šahovske federacije 1939. godine bilo je vrlo važno, posebno u smislu organiziranja turnira i popularizacije šaha diljem zemlje. S vremenom su mnogi školski, sveučilišni i nacionalni događaji uspostavili šah kao aktivnost koja se može igrati za zabavu ili ozbiljnu konkurenciju.
Još jedna prekretnica za šah dogodila se u Americi tijekom dvadesetog stoljeća kada je Bobby Fischer pobijedio Borisa Spasskyja u okviru meča u Reykjaviku koji je kasnije postao poznat kao “Meč stoljeća” koji se odigrao 1972. godine. Pobjeda je donijela nacionalnu popularnost Fischeru i ponovno povećala globalni interes za ovu vrstu igre.
Jedna od najvažnijih prilika u povijesti šaha dogodila se u Americi kada je Garry Kasparov, svjetski prvak, igrao protiv IBM-ova superračunala Deep Blue 1997. godine. To je bio prvi put da je vladajući svjetski prvak izgubio od računalnog protivnika koji je igrao pod uvjetima turnira, čime je označen neprocjenjiv napredak u umjetnoj inteligenciji i računalnoj znanosti.
ŠAH U LATINSKOJ AMERICI
Šah se igrao diljem Latinske Amerike otkako su ga europski kolonizatori donijeli na kontinent, uglavnom tijekom 16. i 17. stoljeća. Iako je bio popularan među autohtonim stanovništvom od kraja devetnaestog stoljeća, šah nikada nije bio prihvaćen od strane njih u ranijim vremenima.
U 19. stoljeću, šah je stekao popularnost s urbanim razvojem kao i rastom kulturnih institucija u velikim gradovima poput Buenos Airesa, Rio de Janeira i Santiaga. Šahovski klubovi i kafići bili su omiljena mjesta za igranje ove igre.
Do dvadesetog stoljeća, šah je postao čvrsto ukorijenjen u mnogim dijelovima Južne Amerike. Argentina je postala jedan od najvažnijih šahovskih centara na tom kontinentu, domaćin redovitih velikih međunarodnih turnira.
Neki od istaknutih šahista iz Južne Amerike koji su uživali svjetsku prepoznatljivost uključuju Miguel Najdorfa – poljskog igrača koji je emigrirao u Argentinu tijekom Drugog svjetskog rata i postao jedan od najjačih igrača na Zemlji; Henrique Mecking (Mequinho), brazilskog velemajstora koji je bio rangiran među najboljim svjetskim igračima svog vremena tijekom 1970-ih.
Danas južnoameričke zemlje imaju mnogo entuzijasta za ovu igru, a ona je prilično popularna diljem kontinenta u cjelini.
ŠAH U AFRICI
Povijesne korijene šaha u Africi nisu tako duboki u usporedbi s onima u Europi ili Aziji. Ipak, postojale su varijante slične šahu koje su postojale stoljećima u različitim dijelovima Afrike. Moderni oblik ove društvene igre stigao je u Afriku uglavnom u 19. stoljeću zbog europskih kolonizacijskih napora.
Tijekom XX. stoljeća, posebno među državama koje su bile više povezane s bivšim kolonijalnim silama poput Alžira, Egipta, Južne Afrike itd., ŠAH je počeo stjecati popularnost. A to su škole i sveučilišta najšire promicale šah, što je dovelo do osnivanja šahovskih klubova i udruga.
FIDE (Međunarodna šahovska federacija), na primjer, podržala je i implementirala mnoge programe za promicanje šaha, uključujući osnivanje šahovskih akademija i obuku instruktora.
Primjeri poput Phione Mutesi iz Ugande, poznate kao “Kraljica Katwe” u filmskoj industriji, pokazuju kako se šah može koristiti kao sredstvo za individualno poboljšanje i rast unutar zajednice.
U nekim zemljama škole uključuju šah u svoj kurikulum kako bi razvile sposobnosti kritičkog razmišljanja i vještine rješavanja problema.
ŠAH U NOVOM DOBA
Danas, ova igra ima složenu prirodu koja ju je učinila međunarodnom aferom. Na primjer, uz zabavne svrhe, kao i natjecanje, obrazovanje; osobni razvoj kroz stjecanje vještina; međukulturna komunikacija mogu se postići korištenjem ovog sporta.
Šah je globalno prepoznat kao igra uma koja pomaže u kognitivnom razvoju kroz poboljšanje sposobnosti zadržavanja pamćenja, koncentracije što dovodi do boljih ocjena među malom djecom. Igranje šaha pomaže u poboljšanju kognitivnih sposobnosti kao što su zadržavanje pamćenja ili koncentracija, posebno kod mladih učenika. Istraživanja su pokazala da uvođenje šaha u školske kurikulume poboljšava akademske performanse učenika općenito, s posebnim naglaskom na matematičke vještine.
Organizirani turniri, prvenstva i sponzorstva učinili su šah profesionalnim sportom. Postoje razne prilike za profesionalne igrače da imaju dugotrajne karijere i mnoge šanse za sudjelovanje u mečevima najvišeg nivoa, uključujući Svjetsko šahovsko prvenstvo.
Stoga može biti korisno za ublažavanje stresa i smanjenje razine anksioznosti ako se igra šah.
Umjetna inteligencija značajno je utjecala na šah. Povijesni susreti između čovjeka i stroja u šahu, poput IBM-ovog računala Deep Blue, pružili su vrijedne lekcije u naprednoj AI tehnologiji.
U konačnici, ovo je aktivnost koja ostaje višedimenzionalna s dalekosežnim svjetskim implikacijama, služeći kao most koji povezuje generacije, kulture i tehnologije.